O bolesti
Bjesnoća je virusna zarazna bolest, opasna zoonoza od koje obolijevaju domaće i divlje životinje te ljudi. U svjetskim razmjerima predstavlja jednu od najznačajnijih zoonoza s preko 55 000 slučajeva u ljudi godišnje.
Prisutnost bjesnoće u Republici Hrvatskoj
Na području Republike Hrvatske prisutan je silvatični oblik bjesnoće. Oboljelu  populaciju najvećim dijelom čine divlje životinje, primarno crvene lisice (Vulpes vulpes) koje se smatraju najvažnijim rezervoarom i vektorom bjesnoće. U domaćih životinja bjesnoća se javlja redovito kao posljedica kontakta s oboljelom divljom životinjom. Od domaćih životinja najveći broj oboljelih čine mačke i psi zbog izravne izloženosti kontaktu s lisicama (ulazak lisica u dvorišta, lov, parkovi, dnevna migracija)  te nepoštivanja, od strane vlasnika, zakonskih odredbi o preventivnom cijepljenju ljubimaca (pasa).
Bjesnoća je bila potvrđena na podruju cijele zemlje  s iznimkom jadranskih toka. Najveća učestalost pojave bolesti  bila je zabilježena na području Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske i Splitsko-dalmatinske županije te na području grada Zagreba. Prije početka provedbe oralne vakcinacije lisica  2011. godine, prosječan broj potvrđenih slučajeva bjesnoće u životinja iznosio je 650 do 800 godišnje.
Provedba oralne vakcinacije lisica rezultirala je padom  broja slučajeva bjesnoće u populaciji životinja te je posljednji slučaj bjesnoće u Hrvatskoj zabilježen je 2014. godine!


 Slika 1. Pojavnost bjesnoće na globalnoj razini 2019., izvor  Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE)




 
Iako od 2014. godine nema slučajeva bjesnoće u zemlji, uzimajući u obzir globalizaciju te mogućnosti širenja bolesti prometom ljudi i životinja, važno je kontinuirano podizati svijest javnosti  o značaju i opasnosti ove bolesti. Bjesnoća je zoonoza i na ljude se prenosi izravnim kontaktom sa zaraženom životinjom. Bolest je neizlječiva te u slučaju nepravovremene reakcije (nemogućnost provedbe brzog i cjelovitog epidemiološkog istraživanja bolesti, te ukoliko je potrebno i primanja posteskpozicijske antirabične zaštite ljudi) završava smrtno.  Vjerojatnost ekspozicije čovjeka virusu bjesnoće izravno je povezana sa stupnjem i blizinom inficiranih životinja s ljudskim naseljima. Zbog zajedničkog suživota s životinjama urbana bjesnoća predstavlja značajnu i trajnu prijetnju za zdravlje ljudi u ruralnim i gradskim sredinama, kao i onim skupinama ljudi koji su profesionalno ili na drugi način izloženi riziku kontakta s bijesnim životinjama (npr. veterinari, lovci, turisti). Negativna epidemiološka situacija u odnosu na bjesnoću odražava se i na cjelokupnu socijalno-ekonomsku sliku Hrvatske.