Prvo izbijanje bolesti kvrgave kože prijavljeno je na području Republike Srbije, u općini Bujanovac  (južni dio Srbije).
Bolest je potvrđena na malom gospodarstvu sa osam krava. Sumnja je postavljena 04. lipnja 2016. na temelju kliničkih znakova bolest: u jedne krave posjednik je primijetio čvoriće po koži i o tome obavijestio nadležnog veterinara. Bolest kvrgave kože potvrđena je službeno 07. lipnja 2016. u laboratoriju Naučnog instituta za veterinarsku medicinu Beograd.
Republika Srbija poduzela je sve zakonske mjere kako bi se spriječilo (usporilo) daljnje širenje bolesti.
Bolest kvrgave kože je virusna zarazna bolest goveda koja je prvi puta zabilježena u Africi, dok je proteklih godina, preko Turske, virus ušao na Europski kontinent (2015 – Grčka i Cipar, 2016 Bugarska, Makedonija te Srbija).
Bolest se širi vektorima (do sada je dokazan prijenos muhom peckarom,  određenim vrstama krpelja i komaraca/komarčića) te izravnim ili neizravnim dodirom bolesnih sa zdravim govedima (slinom zaraženih životinja).
Vrijeme inkubacije traje do 28 dana, a klinička slika bolesti očituje se jednim od sljedećih znakova:  povišena tjelesna temperatura (40°-41°C), inapetencija, iscjedak iz oka i nosa, pojačano slinjenje, pojava čvorića po koži (okruglastog oblika, spljoštenog vrha, veličine 1 do 5 cm u promjeru, okruženih sa upalnom tkivnom reakcijom), broj čvorića može varirati od nekoliko do masovne pojave u teškim kliničkim slučajevima, lezije na sluznici usta, nosa i ždrijela.
Bolest uzrokuje značajne ekonomske štete jer pogađa većinom krave u vrhuncu laktacije i uzrokuje značajan pad u proizvodnji mlijeka. Česti su sekundarni bakterijski mastitisi, te privremena ili trajna neplodnost. Izrazito mršavljenje zaraženih životinja uzrokuje značajno smanjenje rasta u tovnih goveda. Duboke lezije po koži ostavljaju trajne ožiljke i smanjuju vrijednost kože.
Na nacionalnoj razini štete se očituju u ograničenjima u trgovini živih životinja i proizvoda životinjskog podrijetla te skupim mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti. (usmrćivanja i uklanjanja svih goveda u zaraženom uzgoju).
Kako je za širenje bolesti ključna brzina dijagnosticiranja prvog slučaja bolesti i promptno provođenje mjera, neophodno je svaku promjenu zdravstvenog stanja životinje ODMAH I BEZ ODGAĐANJA prijaviti veterinaru. Na taj način se 90% epidemije može ograničiti na usko područje oko inicijalnog slučaja bolesti.