Artritis i encefalitis koza

Artritis-encefalitis (lat. caprine arthritis-encephalitis, AEK) je neizlječiva virusna bolest koza koju uzrokuje RNK virus iz porodice Retroviridae pod-porodice Lentivirinae. Bolest je proširena na svim kontinentima i najčešće se javlja u mliječnih pasmina koza  neovisno o starosti i načinu držanja. Virus AEK-a antigeno je srodan s maedi-visna virusom i virusom progresivne pneumonije ovaca. Prijenos između vrsta je rijedak, no dokazano je da uzročnik AEK može inficirati ovce, a virus medi-visna koze. Ekonomska šteta posljedica je uginuća jaradi, smanjene mliječnosti, loše higijenske kakvoće mlijeka, prijevremenog izlučivanja iz uzgoja i troškova neškodljivog uklanjanja oboljelih životinja.
 
Bolest se klinički očituje u nekoliko oblika, kao: upala zglobova (artritis), mozga (encefalitis), mršavost, upala pluća i mastitis. Bolest nije opasna za zdravlje drugih domaćih životinja i čovjeka. Inficirane koze podložnije su drugim bolestima kao što je npr. supklinička upala mliječne žlijezde. Prema nekim istraživanjima inficirane koze u prvoj laktaciji proizvode 100 litara mlijeka manje. Mlijeko inficiranih koza sadržava veći broj somatskih stanica u odnosu na zdrave životinje čime se značajno smanjuje higijenska kakvoća mlijeka. Bolest se u stado najčešće unosi kupnjom inficiranih životinja.
 
 
ŠIRENJE BOLESTI
U stado se bolest unosi inficiranim životinjama. Virus se najčešće prenosi sa zaražene majke na mladunčad prvim mlazovima kolostruma ili mlijekom. Protutijela primljena preko kolostruma u prvim danima života, ne pružaju zaštitu jaradi, ne interferiraju sa tvorbom protutijela niti sprječavaju razvoj infekcije.
 
Bolest se prenosi i izravnim kontaktom sa zaraženom životinjom te ostacima kontaminirane hrane. Jatrogeni prijenos bolesti moguć je kontaminiranim priborom (npr. igle, kliješta za tetovažu), a značajnu ulogu u širenju infekcije ima mužnja.
 
Jednom inficirana životinja izlučuje uzročnika doživotno, a klinička slika varira ovisno imunom stanju životinje. Životinje s vidljivim kliničkim znakovima, kao i one u kojih je bolest asimptomatska prenose uzročnika AEK.
 
KLINIČKI ZNAKOVI
Većina životinja se zarazi prvim mlazovima kolostruma, a zbog dugotrajne inkubacije bolest se klinički očituje nakon nekoliko mjeseci ili godina. Bolest se najčešće očituje subklinički, dok klinički znakovi ovise o organskom sustavu koji je zahvaćen.
 
Encefalitis se najčešće javlja u jaradi stare 2-6 mjeseci, dok je u životinja starijih od 1 godine rijetka pojava. Kliničkom slikom dominiraju znakovi pareze i slabosti stražnjih nogu te je kretanje životinje otežano. Razvoj takvih simptoma posljedica je progresivnog propadanja živaca koji kontroliraju motoričke funkcije stražnjih nogu. Nakon dva tjedna jarad ne može ispružiti lakatni zglob, zalegne i više ne može ustati. Od drugih znakova pojavljuju se tortikolis te iskrivljenje glave prema gore. Apetitit bolesne životinje je sačuvan. Oboljela jarad je avitalna, a dlaka životinje je suha i gruba. Moguća je pojava blage pneumonije. Neurološki znakovi se rijetko javljaju u životinja starijih od godinu dana.
 
U životinja starijih od godinu dana najčešće se javlja zglobni oblik bolesti. Kronični poliartritis popraćen sinovitisom i burzitisom glavna je karakteristika AEK u odraslih koza. Promjene se najčešće javljaju na karpalnim zglobovima iako mogu oboljeti svi zglobovi prednjih i stražnjih nogu. Upaljeni karpalni zglobovi su veličine loptice za tenis i promjer im može biti veći od 10 centimetara. Zglobovi su hladni, nisu bolni na dodir i fluktuiraju.  Bolest može biti izrazito progresivnog tijeka te u svega nekoliko mjeseci rezultirati potpunom intermitentnom šepavošću ili ukočenošću, ali može trajati i mjesecima. Opće gojno stanje se pogoršava, dlaka je gruba i bez sjaja, a životinja mršavi.
 
Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti druge artritise (traumatski artritis, zarazni artritis uzrokovan s Mycoplasma spp.). U jaradi sa progresivnom parezom potrebno je isključiti enzootsku ataksiju, parazitoze, traume kralježnice, apscese i urođene anomalije kralježnice. U životinja starijih od godine dana, ukoliko se pojave simptomi od strane SŽS-a, potrebno je isključiti polioencefalomalaciju, listeriozu,  bjesnoću i grebež ovaca.

 

Slika 1: Upala karpalnih zglobova[1]
 

Slika 2: Proliferativni sinovitis karpalnog zgloba i erozij hrskavice[1]
 
[1] Izvor:internet
 
[1] Izvor: privatna zbirka



Također se često razviju intersticijska pneumonija i indurativni mastitis te je vime otečeno i tvrdo, a posljedica istoga je pad mliječnosti životinje. Ukupna proizvodnja mlijeka po zaraženom stadu u prosijeku se smanji za 10%. Teži slučajevi bolesti rezultiraju agalakcijom pri porodu, rađanjem avitalne mladunčadi te učestalijim reproduktivnim problemima.
U prosijeku 30% zaraženih životinja razvije kliničke znakove bolesti. Bolest u stadima s niskom prevalencijom često ostane klinički ne opažena. Encefalomijelitis i poliartritis su progresivnog karaktera, i kada se ispolje u kliničkom obliku, ne mogu se liječiti. 
 
Zbog dobrobiti životinja te ekonomskih troškova koje bolest uzrokuje životinje s ovim simptomima se, ukoliko ne uginu, usmrćuju.
Način upravljanja stadom ima značajan utjecaj na prevalenciju bolesti i učestalost pojave kliničkih simptoma bolesti.
 
DIJAGNOSTIKA BOLESTI
Sumnja na artritis-encfalitis koza postavlja se na temelju slijedećih znakova bolesti:
  1. otečenje jednog ili više zglobova,
  2. šepanje ili ukočeni hod,
  3. paraliza stražnjih nogu,
  4. otvrdnuće vimena bez znakova upale,
  5. smanjena mliječnost,
  6. upala pluća,
  7. mršavost uz dobru hranidbu,
  8. temeljem epidemioloških podataka o ranijim slučajevima bolesti u stadu.
 
Slučaj AEK potvrđuje se temeljem otkrivanja protutijela za virus AEK serološkom pretragom krvi korištenjem ELISA-e (najčešće indirektne ELISA-e). Serološka dijagnostika dostatna je za potvrdu bolesti, budući jednom zaražena životinja ostaje zaražena cijeli život te je otkrivanje specifičnih protutijela dokaz da je životinja zaražena.

 

PREPORUKE POSJEDNICIMA KOZA ZA  SPRJEČAVANJE UNOSA BOLESTI U STADO TE MJERE ZA KONTROLU ARTERITISA I ENCEFALITISA KOZA

 
Prijava bolesti
Kako bi se pravovremeno poduzele mjere za sprječavanje širenja bolesti u stadu te mjere kontrole bolesti, a time spriječilo nastajanje/smanjilo ekonomske štete u proizvodnji na najmanju moguću mjeru, posjednik životinje dužan je, odmah i bez odgađanja, prijaviti veterinaru pojavu bolesti ili znakova na temelju kojih je posumnjao da je životinja oboljela ili uginula od zarazne ili nametničke bolesti!
 
Liječenje
 
AEK se ne može liječiti, no može se životinjama davati potporna terapija kako bi se spriječilo razvoj sekundarnih infekcija.
 
Preporučene mjere za sprječavanje unosa bolesti u stado te mjere za kontrolu AEK
Pravilno upravljanje stadom ima značajnu ulogu u sprječavanju unosa bolesti u stado te smanjenju prevalencije AEK.
1. Bolest se u stado najčešće unosi kupljenim životinjama. Stoga se preporuča da sve životinje prije uvođenja u stado, budu serološki pretražene na AEK s negativnim rezultatom.                                                                            
2. Potrebno je izbjegavati zajedničke pašnjake, a posebno ukoliko je poznato da na istom borave životinje podrijetlom iz stada u kojima je bolest bila potvrđena.
3. Kako bi se unos bolesti sveo na najmanju moguću mjeru te spriječilo širenje bolesti unutar stada, potrebno je provoditi osnovne biosigurnosne mjere u stadu. Zajednička oprema mora se prije korištenja na životinjama obvezno očistiti i dezinficirati (npr. kliješta za tetovažu).
4. U slučaju da je serološki pozitivno 25% stada preporuka je da se navedene životinje ne pripuštaju nego izluče iz uzgoja kao i njihov podmladak, a u uzgoj uključe jarice koje potječu od zdravih (serološki negativnih) majki.
5. U slučaju da je inficirano preko 25% stada jarad je potrebno odmah po porodu odvoji od zaraženih majki, onemogućiti dodir jaradi sa majčinim sekretima te hraniti kolostrumom serološki negativnih majki.
6. Jarad je potrebno držati u izdvojenim boksovima, udaljenim od zaražene životinje najmanje 2m.
7. Jarad je potrebno hraniti kolostumom i mlijekom podrijetlom od zdravih koza ili mliječnom zamjenom. Ukoliko se koriste kolostrum i mlijeko od koza iz stada u kojem se nalaze životinje pozitivne na AEK, isti se moraju pasterizirati na način da se toplinski obrade na 560C/60 minuta, čime se postiže potpuna inaktivacija uzročnika.
8. Stado je potrebno podvrgnuti redovitom testiranju na AEK najmanje jednom u 12 mjeseci. Serološki pozitivne i serološki negativne životinje potrebno je odvojeno držati. Ukoliko je bolest prisutna u stadu, prevalencija iste se može smanjivati na način da se serološki pozitivne životinje čim prije izluče iz uzgoja.
 
  • Zanemarivi rizik za AEK predstavlja zatvoreno stado u kojem su sve životinje starije od 12 mjeseci podvrgnute serološkom pretraživanju na AEK dva puta tijekom razdoblja od 12 mjeseci. Između dva testiranja ne smije proći manje od 4 mjeseca.
  • Niski-srednji rizik predstavlja stado u kojem su sva testiranja životinja na AEK provedena s negativnim  rezultatom, ali u koje su uvedene životinje podrijetlom iz stada koja nisu bila podvrgnuta dvokratnom pretraživanju u razmaku od 12 mjeseci. 
  • Visoki rizik za AEK predstavljaju stada u kojima, tijekom razdoblja od 12 mjeseci, nije provedeno serološko pretraživanje svih životinja starijih od 12 mjeseci.
 

PREPORUKE POSJEDNICIMA KOZA ZA  SPRJEČAVANJE UNOSA BOLESTI U STADO TE MJERE ZA KONTROLU ARTERITISA I ENCEFALITISA KOZA (VERZIJA DOKUMENTA ZA ISPIS)


© 2012 Ministarstvo poljoprivrede.