Bolesti akvatičnih životinja

BOLESTI RIBA

Virusna hemoragijska septikemija (VHS)

Etiologija

Virusna hemoragijska septikemija (VHS) virusna je bolest septikemijskog karaktera od koje obolijevaju kalifornijska pastrva, linjak i mlađ štuke. Uzročnik bolesti pripada rodu Novirhabdovirus iz obitelji Rhabdoviridae.

Simptomi i patologija

Razdoblje inkubacije u uvjetima uzgoja obično traje 1-3 tjedna i ovisi o starosti ribe, količini virusa i posebno temperaturi vode - primijećena su razdoblja inkubacije do tri mjeseca zimi. Bolest se najčešće pojavljuje u proljeće tijekom rasta ili pri nestabilnim temperaturama vode između 10 i 14 °C U početku se uočava iznenadni nemir među ribama bez vidljivih specifičnih simptoma. Kasnije riba potamni, postane letargična, uočava se egzoftalmija kao i krvarenja na očima i na bazi peraja. Trbuh može biti proširen zbog nakupljanja tekućine. Karakteristični nalazi u akutnoj/subakutnoj fazi su tamno obojene, letargične ribe koje se nalaze neposredno ispod površine vode uz rubove ribnjaka. Bolesne ribe kad ih se pokušava dodirnuti ne pokušavaju pobjeći. Kako bolest odmiče, krvarenja su obično manje izražena, a javljaju se poremećaji u plivanju karakterizirani rotacijom oko uzdužne osi.

Prilikom razudbe ribe tipičan je nalaz krvarenja koja se obično nalaze u mišićima, koži, škrgama, jetri, slezeni, bubrezima, srcu, mozgu, plivaćem mjehuru i perivisceralnom masnom tkivu. Slezena je često blago otečena, dok je srednji i stražnji dio crijeva blijed i atoničan.

Virusna hemoragijska septikemija je prema Uredbi 2016/429 navedena kao bolest kategorije C što znači da je navedena bolest relevantna za neke države članice i za koju su potrebne mjere za sprječavanje širenja na dijelove EU-a koje su službeno slobodne od bolesti ili koje imaju programe iskorjenjivanja te bolesti.

Zarazna hematopoetska nekroza (ZHN)

Etiologija

Zarazna hematopoetska nekroza (ZHN) virusna je bolest kalifornijske pastrve i drugih salmonida. Uzročnik bolesti pripada rodu Novirhabdovirus iz obitelji Rhabdovidiae. Virus ZHN srodan je virusu virusne hemoragijske septikemije (VHS) i serološki je vrlo homogen te se može identificirati pomoću mono i poliklonskih protutijela.

ZHN je poznat u SAD-u i Japanu od 1960-ih, a 1987. bolest je zabilježena u Francuskoj i Italiji i od tada se proširila u mnoge dijelove Europe.

Simptomi i patologija

Razdoblje inkubacije u uvjetima uzgoja obično traje 1-3 tjedna i ovisi o starosti ribe, koncentraciji virusa i posebno temperaturi vode. Uočena su razdoblja inkubacije do tri mjeseca u zimskim razdobljima. Klinički simptomi evoluiraju iz akutnog/subakutnog za 2-3 tjedna. U početku se obično vidi iznenadna nervoza i nemir među ribama bez vidljivih specifičnih simptoma. Kasnije se opaža potamnjivanje, izbočene oči, blijede škrge i letargija. Hemoragije se često mogu vidjeti oko očiju te u koži i mišićima. Trbuh može biti nadut zbog tekućine. Pred kraj izbijanja krvarenja su obično manje izražena, a nenormalno ponašanje plivanja s rotacijom oko uzdužne osi preuzima prednost.

Često se mogu vidjeti pseudokastovi (sivo-bijeli filamenti koji se sastoje od fecesa i crijevnog epitela) koji vise s anusa. Mnoge preživjele ribe nakon izbijanja ZHN-a, do 20% mogu imati ozbiljne abnormalnosti kralježnice. Visoka smrtnost zabilježena je pri temperaturama vode do 15 ºC. IHN se javlja uglavnom u ribama manjim od 100 g. Smrtnost kod mlađi može biti 80-90%, dok kod većih riba rijetko prelazi 20-30%.

Prilikom razudbe ribe tipičan je nalaz krvarenja. Oni su obično u mišićima, koži, škrgama, jetri, slezeni, bubrezima, srcu, mozgu, plivaćem mjehuru i perivisceralnom masnom tkivu.

Zarazna hematopoetska nekroza je prema Uredbi 2016/429 navedena kao bolest kategorije C što znači da je navedena bolest relevantna za neke države članice i za koju su potrebne mjere za sprječavanje širenja na dijelove EU-a koje su službeno slobodne od bolesti ili koje imaju programe iskorjenjivanja te bolesti.

Bolest koju uzrokuje virus koi-herpes (KHV)

Etiologija

Bolest koju uzrokuje virus koi-herpes (KHV) bolest je virusna bolest koju uzrokuje koi herpes virus iz porodice Herpesviridiae. Bolest je prvi put primijećena u izraelskoj proizvodnji koi šarana i od tada se proširila u mnoge zemlje, također i nekoliko zemalja EU.

Simptomi i patologija

Među prirodno zaraženim ribama bolest je uočena samo kod Cyprinus carpio. To je obični šaran, C. carpio carpio, koi šaran, C. carpio koi i ghost sharp, C. carpio goi. Bolest je temperaturno ovisna i javlja se na temperaturama između 16-25 ºC.

Razvoj bolesti može biti brz. Tijekom izbijanja bolesti bit će povećana smrtnost. Čini se da su sve dobne skupine osjetljive, ali posebno će oboljevati mlade ribe do jedne godine. Riba postaje letargična, odvaja se od jata i stoji uz vodozahvat ili rubove ribnjaka i dahće na površini. Neke ribe mogu pokazivati znakove gubitka ravnoteže i dezorijentacije. Mogu postojati i znakovi hiperaktivnosti. Tipični znakovi uključuju promjenu boje ili crvenilo i/ili ogrubljenost kože. Može doći do žarišnog ili potpunog gubitka epidermisa prekomjerne ili premale proizvodnje sluzi na koži i škrgama. Također se mogu vidjeti upale oči i krvarenje u koži i na dnu peraje. Bijela nekroza u škrgama često praćena sekundarnom bakterijskom infekcijom jedan je od glavnih znakova. Histopatologija je nespecifična i varijabilna, ali upala i nekroza škrga su pouzdani znakovi ove bolesti.

Hipertrofija brahijalnog epitela i spajanje sekundarnih lamela te adhezija škržnih filamenata također su tipični znakovi. Upala i nekroza mogu se uočiti i u drugim organima, posebice u bubrezima, slezeni, gušterači, jetri, mozgu, crijevima i oralnom epitelu.

Dijagnoza

Virus KHV-a slabo raste u kulturama ribljih stanica. Stoga je potrebno učiniti PCR na tkivu škrga i bubrega kako bi se otkrio uzročnik.

Preporuke za dijagnostičke postupke nalaze se u izvješću - Uzorkovanje i dijagnostički postupci za nadzor i potvrdu KHV-a, koje je izradila stručna radna skupina za KHV.

Bolest koju uzrokuje virus koi herpes navedena je kao bolest kategorije E prema novom Zakonu o zdravlju životinja koji je stupio na snagu u travnju 2021. To jest, bolest s popisa koju je unutar Unije potrebno nadzirati.

BOLESTI ŠKOLJKAŠA

Infekcija s Marteilia refringes

Infekcija s Marteilia refringens je smrtonosna bolest kamenica. Smrt nastupa tijekom druge godine nakon infekcije. Kao prvi i općeniti znak bolesti znak obično možemo primijetiti promjenu boje probavne žlijezde. Marteilia refringens je parazit koji pripada tipu Paramyxea koji je odgovoran za marteiliozu kod kamenice Ostrea edulis i dagnji Mytilus edulis i M. galloprovincialis. Dva tipa M. refringens definirana su na temelju razlika u ITS regiji genoma: tip O, češće otkriven u kamenicama i tip M češće otkriven u dagnjama.
U zaraženim kamenicama i dagnjama mogu se uočiti različiti stadiji parazita. Mladi plazmodiji uglavnom se nalaze u epitelu labijalnih palpi i želuca. Sporulacija se odvija u tubulima i kanalima probavne žlijezde. Propagule se oslobađaju u lumen probavnog trakta i izmetom izbacuju u okoliš. Mogu preživjeti od nekoliko dana do 2-3 tjedna, ovisno o okolišnim uvjetima.

Dagnje obično nisu pogođene marteiliozom. Međutim, u prošlosti je u Francuskoj zabilježeno nekoliko važnih smrtnih slučajeva dagnji (do 100%) povezanih s teškom infekcijom bakterijom Marteilia refringens. Dogodili su se na dagnjama Mytilus edulis kupljenim u sjevernoeuropskim zemljama za ponovno polaganje u Francuskoj. Ove dagnje nikada nisu bile u kontaktu s M. refringens u svojim zemljama porijekla i to može objasniti njihovu visoku osjetljivost na bolest.

Kod sumnje na infekciju, Marteilia refringens može se otkriti otiscima probavnih žlijezda. Paralelno, komadići probavne žlijezde mogu se fiksirati u etanolu za PCR analizu, a isječak kamenica treba fiksirati u Davidsonov fiksativ za histološki pregled.

Infekcija s Marteilia refringens navedena je kao bolest kategorije C prema novom Zakonu o zdravlju životinja koji je stupio na snagu u travnju 2021. To jest, navedena bolest koja je relevantna za neke države članice i za koju su potrebne mjere za sprječavanje širenja na dijelove EU-a koje su službeno slobodne od bolesti ili koje imaju programe iskorjenjivanja te bolesti.

Infekcija s Bonamia ostreae i Bonamia exitiosa

Bonamioza je smrtonosna infekcija hemocita kamenica ponekad praćena žutom obojenošću i opsežnim lezijama na škrgama i plaštu. Međutim, većina zaraženih kamenica izgleda normalno. Histološki, lezije se javljaju u vezivnom tkivu škrga, plašta i probavne žlijezde. Ova intrahemocitna protozoa brzo postaje sistemska s golemim brojem parazita koji koincidira sa smrću kamenica. Iako je životni ciklus izvan domaćina nepoznat, bilo je moguće prenijeti bolest eksperimentalno u laboratoriju kohabitacijom ili inokulacijom pročišćenih parazita. Vrste Bonamia ostreae i B. exitiosa uočene su u Europi.

Bonamia ostreae i B. exitiosa su paraziti vrste Haplosporidia i odgovorni su za bonamiozu koja se u Europi naziva i mikrostanična bolest ili bolest hemocita kamenica Ostrea edulis. B. exitiosa, aprvi je pronađena u kamenicama Ostrea edulis iz Galicije (Španjolska) 2007. godine.

Kod sumnje na bonamiouzu u nekim slučajevima, visoko zaražene kamenice mogu imati udubljenja na škrgama. U slučaju sumnje, Bonamia sp. može se otkriti otiscima srca ili škrga. Paralelno, komadići škrga mogu se fiksirati u etanolu za PCR analizu, a dio kamenica treba fiksirati u Davidsonov fiksativ za histološki pregled.

Infekcija s Bonamia ostreae i Bonamia exitiosa navedene su kao bolesti kategorije C prema novom Zakonu o zdravlju životinja koji je stupio na snagu u travnju 2021. To jest, navedena bolest koja je relevantna za neke države članice i za koju su potrebne mjere za sprječavanje širenja na dijelove EU-a koje su službeno slobodne od bolesti ili koje imaju programe iskorjenjivanja te bolesti.