Kontagiozni metritis konja

Kontagiozni metritis konja  spolno je prenosiva zarazna bolest uzrokovana bakterijom Taylorella equigenitalis. Bolest je prvi puta opisana 1977. godine u Velikoj Britaniji i Irskoj, a od tada je dokazana u većini europskih zemalja i u mnogim zemljama drugih kontinenata. Bolest je izrazito kontagiozna, a najčešći izvor infekcije su subklinički inficirane životinje. Prenosi se prvenstveno izravnim spolnim kontaktom, zatim posredno preko kontaminirane sperme i predmeta, no moguć je i prijenos kohabitacijom.
Klinički se bolest u kobila očituje akutnim metritisom i posljedičnim preganjanjem nakon pripusta te ranijim ulaskom u estrus. U pastuha su infekcije uvijek subkliničke zbog čega su oni najvažniji prijenosnici bolesti.

PROGRAM UTVRĐIVANJA PROŠIRENOSTI KONTAGIOZNOG METRITISA KONJA U REPUBLICI HRVATSKOJ U 2016. GODINI



Cilj Programa je procijeniti proširenost infekcije bakterijom T. equigenitalis u osam županija Republike Hrvatske obuhvaćenih Programom (Grad Zagreb, Zagrebačka, Sisačko-moslavačka, Bjelovarsko-bilogorska, Brodsko-posavska, Osječko-baranjska, Požeško-slavonska i Istarska županija). Proširenost infekcije procijeniti će se na temelju rezultata dobivenih pretraživanjem odabranih pastuha koji se koriste za prirodni i/ili umjetni pripust. Prikupljenim rezultatima pristupiti će se izradi cjelovitog programa kontrole bolesti u uzgojima kopitara, čime će se izravno utjecati na poboljšanje reproduktivnih karakteristika u uzgojima i povećanje brojnog stanja životinja.Programom je predviđeno pretraživanje pastuha jer oni nakon infekcije godinama pa i doživotno ostaju kliconoše uzročnika zbog čega čine najbolju populaciju za procjenu proširenosti infekcije.

Posebnu pažnju posvećuje se pravilnom uzimanju uzoraka!

U svrhu pretraživanja pastuha na kontagiozni metritis uzimaju se obrisci četiri predilekcijska mjesta:

1. distalnog dijela uretre (Slika 1.)
2. udubljenja na glaviću - fossa glandis (Slika 2.)
3. uretralnog sinusa - sinus urethralis (Slika 3.) 
4. površine prepucija (Slika 4.)
 

Slika 1. Uzimanje obriska distalnog dijela uretre


Slika 2. Uzimanje obriska udubljenja na glaviću (fossa glandis)


Slika 3. Uzimanje obriska uretralnog sinusa (sinus urethralis)


Slika 4. Uzimanje obriska površine prepucija


Slika 5. Obrisak kojim se uzimaju uzorci porijeklom od konja za pretragu na kontagiozni metritis  (s Amijevim transportnim medijem s dodatkom ugljena)


Provođenje Programa u potpunosti se financira iz sredstava Državnog proračuna.

Smjernice dobre proizvođačke prakse/mjere biosigurnosti/preporuke posjednicima
 

Zbog suzbijanja kliconoštva i sprječavanja širenja infekcije, preporuka je posjednicima provesti liječenje svih pozitivnih životinja.

Za uspješno provođenje liječenja potrebno je sedacijom postići prolapsus penisa. Liječenje se provodi lokalno na način da se prvo temeljito očiste predilekcijska mjesta navedena u točki 9. Programa (površina prepucija, fossa glandis i uretralni sinus). Čišćenje se provodi antiseptikom klorheksidinom u koncentraciji od 2 do 4%. Nakon sušenja, predilekcijska mjesta namažu se debelim slojem masti u čijem je sastavu aktivna tvar nitrofurazon ili sulfadiazin srebro. Postupak je  potrebno provoditi svakodnevno u trajanju od pet dana. Najmanje 21 dan nakon završenog liječenja, životinja se ponovno pretražuje da se provjeri uspješnost liječenja. U tu svrhu životinja se opet uzorkuje na način opisan u točki 9. Programa. U slučaju pozitivnog nalaza, liječenje se ponavlja. 
Također, u slučaju pozitivnog nalaza, preporučuje se pretraživanje životinja parenih sa pozitivnom životinjom kao i onih one koje su bile s njom u izravnom kontaktu, o čemu podatke daje posjednik životinje.


U svrhu sprječavanja širenja infekcije preporučuje se:

  • spriječiti svaki izravni i neizravni kontakt pozitivne životinje s drugim kopitarima
  • spriječiti širenje uzročnika putem opreme rabljene za pripust i/ili umjetno osjemenjivanje,
  • opremu rabljenu za pripust i/ili umjesto osjemenjivanje dobro mehanički očistiti i dezinficirati
  • spriječiti jatrogeno širenje uzročnika među životinjama




                                		
                            

                        

                    

                		
            

        

        

            
© 2012 Ministarstvo poljoprivrede.