Klasična svinjska kuga (domaće svinje)


KLASIČNA SVINJSKA KUGA

Klasična svinjska kuga (u daljnjem tekstu: KSK) je osobito opasna zarazna bolest domaćih i divljih svinja. Ljudi ne obolijevaju od ove bolesti. Uzročnik KSK je virus. Bolest se u domaćih i divljih svinja pojavljuje u više oblika. Može imati blagi tijek (nevoljkost, smanjen apetit, proljev) i trajati više od mjesec dana. U mlađih dobnih kategorija svinja najčešće se javi akutni, brzo razvijajući oblik bolesti (jako povišena temperatura, životinje prestanu jesti, teško hodaju, grupiraju se, leže, imaju začep i nakon toga proljev, kašlju, zanose se stražnjim dijelom tijela, neke imaju crvenkasto-plave rubove uški i crvenilo po donjim dijelovima tijela i nogama). Akutni oblik većinom završava smrću. Virus uzročnik KSK je jako zarazan, bolest se brzo širi i uzrokuje veliku gospodarsku štetu. Izvor zaraze su bolesne svinje preko kojih se KSK širi izravno na druge svinje koje dođu u kontakt sa zaraženima. KSK se neizravno širi neprokuhanim napojem – naročito ostacima suhomesnatih proizvoda, ljudima koji su bili u kontaktu sa zaraženim životinjama (preko obuće i odjeće, ruku), zatim kontaminiranim predmetima, opremom, prijevoznim sredstvima (koja nisu odgovarajuće oprana i dezinficirana nakon svakog prijevoza svinja), gnojem, a nekad i preko drugih životinja koje su inače za bolest neprijemljive.

Inkubacija KSK je od 2 do 14 dana, u akutnom obliku najčešće od 3 do 7 dana.

Svinje izlučuju virus najčešće od 5 do 14 dana od infekcije, a u kroničnom obliku to može biti i 3 mjeseca.

Sumnja na KSK postavlja se ukoliko su uočeni klinički znakovi koji ukazuju na KSK: povišena tjelesna temperatura (41°C), anoreksija, letargija, krvarenja po koži i sluznicama, konjuktivitis, povećani limfni čvorovi, cijanoza posebno na vrhovima uški, repu te ekstremitetima, konstipacija nakon koje se javlja proljev, povraćanje (povremeno), otežano disanje, kašalj, ataksija, pareza, konvulzije, grupiranje svinja u skupine, uginuća 5 do 25 dana nakon pojave znakova bolesti, mortalitet u mlađih dobnih kategorija svinja i do 100%.

Sumnja na KSK postavlja se i u slučaju uginuća dvije i više svinja s istim znakovima bolesti i/ili patoanatomskim promjenama: povećani i hemoragični limfni čvorovi, povećana slezena, krvarenja (petehije i ekhimoze) u potkožju, epiglotisu, rektumu, bubrezima, limfnim čvorovima, multifokalna krvarenja po rubovima slezene.

Potvrđeni slučaj KSK je onaj kada je utvrđena prisutnost virusa KSK, što je izravno dokazano laboratorijskim pretraživanjem: izolacijom virusa, utvrđivanjem virusnog antigena ili virusne nukleinske kiseline ili neizravno utvrđivanjem serokonverzije.

Ukoliko se uoče neki od znakova bolesti, uginuće i pobačaji, obavezna je prijava ovlaštenom veterinaru kako bi se uzeli odgovarajući uzorci za isključivanje KSK.

Pasivno nadziranje provodi se kontinuirano na čitavom području Republike Hrvatske. Ono uključuje dnevni pregled svinja od strane posjednika i brzu prijavu veterinaru znakova bolesti, pobačaja i/ili uginuća svinja, prijavu sumnje na KSK i obavezno laboratorijsko pretraživanje svinja na sumnjivom gospodarstvu te isključivanje KSK virusološkim pretragama.

Veterinar je dužan u svakoj prigodi podsjetiti posjednika svinja o obvezama posjednika o redovnom praćenju zdravstvenog stanja u životinja, koje proizlaze iz članka 18. Zakona o veterinarstvu da pojavu zarazne ili nametničke bolesti ili znakova na temelju kojih se može posumnjati da je životinja oboljela ili uginula od zarazne ili nametničke bolesti, odmah prijavi veterinaru. Odmah po prijavi sumnje na zaraznu bolest svinja, a kada znakovi bolesti ukazuju na KSK, ovlašteni veterinar je dužan provesti klinički pregled svinja u skladu s Delegiranom uredbom 2020/687, koji mora uključiti i mjerenje tjelesne temperature.
Mjerenje tjelesne temperature mora biti provedeno na:

  • bolesnim svinjama i onima koje slabije uzimaju hranu (mršave svinje)
  • svinjama u rekonvalescenciji od drugih bolesti
  • svinjama koje su nedavno dovedene s područja na kojem je potvrđena KSK ili drugog mjesta sumnjivog/nepoznatog statusa u odnosu na KSK
  • svinjama koje su držane u podjedinicama (boksovi, prostorije) u kojima su boravile osobe koje su bile u kontaktu sa svinjama zaraženim ili sumnjivim na KSK ili s divljim svinjama
  • svinjama koje su bile serološki pretražene na KSK, ali se na temelju rezultata seropretraživanja nije mogla isključiti KSK.

      Uz  klinički pregled provodi se i uzorkovanje. Pri postavljanju sumnje na KSK uzimaju se uzorci krvi za serološku i virološku pretragu (dvije epruvete), odnosno uzorci organa (bubreg, slezena, tonzile) za virološku pretragu.
Klinički znakovi KSK detaljno su opisani u Poglavljima II i III Pravilnika o dijagnostičkom priručniku za KSK (Narodne novine br. 16/05 i 62/08).


PRAVNA OSNOVA

  • Uredba (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o prenosivim bolestima životinja te o izmjeni i stavljanju izvan snage određenih akata u području zdravlja životinja (u daljnjem tekstu: Uredba o zdravlju životinja)
  • Delegirana uredba Komisije (EU) 2020/687 od 17. prosinca 2019. o dopuni Uredbe (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu pravila za sprječavanje i kontrolu određenih bolesti s popisa (u daljnjem tekstu: Delegirana uredba 2020/687)
  • Zakon o veterinarstvu („Narodne novine“, br. 82/13, 148/13, 115/18 i 52/21)
  • Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju za tekuću godinu
  • Pravilnik o prijavi bolesti životinja (Narodne novine, broj 65/20)
  • Nacionalni krizni plan za KSK
  • Pravilnik o dijagnostičkom priručniku za KSK (Narodne novine br. 16/05 i 62/08) – u svrhu detaljnijih informacija o kliničkoj slici

MJERE KONTROLE

U slučaju potvrđenog izbijanja KSK provode se stroge”stamping out” mjere u skladu s Uredbom (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o prenosivim bolestima životinja te o izmjeni i stavljanju izvan snage određenih akata u području zdravlja životinja i Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2020/687 od 17. prosinca 2019. o dopuni Uredbe (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu pravila za sprječavanje i kontrolu određenih bolesti s popisa.


KSK U REPUBLICI HRVATSKOJ

Zadnji slučaj KSK u domaćih svinja potvrđen je 3. ožujka 2008. godine na području Međimurske županije te u divljih svinja u studenom 2008. godine. Od tada se, temeljem godišnjeg aktivnog serološkog te aktivnog i pasivnog virološkog nadziranja, objektivno može potvrditi da virus KSK ne cirkulira u populaciji domaćih niti divljih svinja u našoj zemlji.

Na osnovu rezultata nadziranja i svih, tijekom prethodnih godina, provedenih mjera te na temelju povoljne epidemiološke situacije, Republika Hrvatska ostvarila je status države slobodne od klasične svinjske kuge. Provedbenom Odlukom Komisije (EU) 2019/1972 оd 26. studenoga 2019. o izmjeni Provedbene odluke 2013/764/EU o mjerama kontrole zdravlja životinja u pogledu klasične svinjske kuge u nekim državama članicama, Republika Hrvatska brisana je s popisa država za koje su bile propisane mjere regionalizacije vezano za rizik od KSK.

Službeni status Republike Hrvatske kao države slobodne od KSK dodijeljen je od strane Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE) u svibnju 2020. godine.

Nadziranje KSK u Republici Hrvatskoj usmjereno je na održavanje statusa zemlje slobodne od KSK. Epidemiološka situacija po pitanju KSK u zemljama u okruženju je trenutno povoljna te nema dokaza o cirkulaciji virusa KSK u susjednim zemljama. Visoka svijest zbog pojave afričke svinjske kuge (ASK) u Europskoj uniji i susjednim zemljama, također pridonosi smanjenju rizika i od pojave KSK budući se u preventivi ASK provode iste mjere kao i u preventivi KSK.

Nadziranje KSK bazira se na pasivnom nadziranju koji ima za cilj rano otkrivanje infekcije i smanjenje vremena koje će proteći od unošenja virusa KSK do potvrđivanja bolesti tj. smanjenje broja zaraženih farmi na kraju tzv. „visoko-rizičnog razdoblja“. Time se postiže smanjenje rizika od izbijanja KSK na prihvatljivu razinu, što podrazumijeva brzu provedbu i učinkovito upravljanje mjerama za iskorjenjivanje virusa KSK u slučaju izbijanja ove bolesti te time minimalne ekonomske štete.

Temeljem iskustva iz posljednje epidemije KSK tijekom 2006.-2007. te 2008. godine, primarno izbijanje KSK najčešće je povezano s nekontroliranim uvođenjem novih svinja u uzgoj, izravnim ili neizravnim kontaktom sa zaraženim divljim svinjama te korištenjem napoja u hranidbi svinja. Širenje infekcije na veće udaljenosti (iz jednog dijela zemlje u drugi) značajno je povezano s prometom svinja. Lokalni kontakti (uključujući posjete ljudi, korištenje zajedničke opreme i pribora, posjete veterinara) doprinose lokalnom širenju bolesti.

Vrlo je važno kontinuirano održavanje visoke razine svijesti i budnosti posjednika svinja i veterinara o KSK.

Održavanju povoljnog statusa naše zemlje u odnosu na KSK u domaćih svinja doprinosi i provedba biosigurnosnih mjera na farmama odnosno uzgojima svinja. Provedba biosigurnosnih mjera izravno utječe na smanjenje opasnosti od unošenja virusa KSK u uzgoje svinja.

Posjednici svinja i veterinari koji brinu za zdravlje svinja moraju biti svjesni opasnosti od unošenja virusa KSK u uzgoje domaćih svinja te u tom smislu poduzimati sve preventivne mjere za smanjenje tog rizika i odmah reagirati na svaku sumnju na KSK, sukladno propisima.
 

Provedba Programa nadziranja ASK u domaćih i divljih svinja dodatno doprinosi podizanju svijesti o nužnosti prijave sumnje veterinarima te provedbe mjera za smanjenja rizika uključujući i obaveznu provedbu mjera biosigurnosti na gospodarstvima na kojima se drže svinje. Veterinarski pregledi svih gospodarstva na kojima se svinje drže na otvorenom u svrhu provjere biosigurnosti i zdravlja svinja propisani Programom nadziranja ASK dodatno pozitivno utječu na ispunjenje ciljeva nadziranja KSK.
© 2012 Ministarstvo poljoprivrede.